Mart 28, 2024, 01:48:39 posle podne
Dobrodošli, Gost. Molim vas prijavite se ili se registrujte. Da niste izgubili svoj aktivacioni mejl?
419.040 poruka u 18.747 tema - 20.945 članova - Poslednji član: Fredgor
X3MShop banner

Autor Tema: SEĆANJE NA VELIKANE  (Pročitano 13577 puta)

Van mreže mrki

  • Cruiserweight Member
  • *****
  • Poruke: 816
SEĆANJE NA VELIKANE
« poslato: Jun 25, 2008, 09:25:13 pre podne »
    Zoran Radmilović


Zoran Radmilović (1933-1985) rodjen u Zaječaru. Započeo je i napustio studije prava i arhitekture. Dipolomirao glumu u klasi profesora Mate Miloševića. Godine 1964. preuzima, od Ljube Tadića, ulogu Kralja Ibija. Lik Radovana Trećeg, Dušana Kovačevića, u Radmilovićevom tumačenju predstavlja fenomen naših dana: radost prepoznavanja, radost bezganične moći smeha, radost poistovećivanja publike i glumca. Kao potvrda celokupnog njegovog glumačkog rada dolazi i nagrada za životno delo "Dobričin prsten" 1983. godine. Opshrvan teškom bolešću, Zoran umire 1985. godine u Beogradu. Ulica u kojoj je rođen u Zaječaru nosi njegovo ime.

U ranu zoru, na beogradskoj Prvoj hirurškoj klinici. 21. jula 1985, umro je Zoran Radmilović. Dvadesetak dana kasnije, 13. avgusta, završio se i život Slobodana Aligrudića, u smiraj dana, na peščanom žalu u Gradcu na moru. Zoran tek što je bio načeo 53. godinu, Alija (po tom nadimku su zvali i znali Aligrudića) nije dočekao ni 51. rođendan. Otišli su u leto kada se glumci, kažu, obično opraštaju od nas, da ne bi poremetili red u pozorišnoj sezoni. Žalosni je paradoks da su to učinili i oni koje je bio glas da preterano ne drže do reda.

Kad je Alija došao u Atelje 212, Zoran je već bio u njemu, a uz Zorana Slobodan Perović, Vladimir Popović, Danilo Stojković, Milutin Butković, Bora Todorović, Petar Kralj. Ušao je u pozorište neobičnih glumaca, upravo zato što je i sam bio neobičan. Iz tog zbira neobičnosti, koje je mogla da okupi samo jedna Mira Trailović, rađalo se ono što je posle nazvano duhom Ateljea 212. Zoran je u ovom teatru ostao do kraja, Alija ga je napustio u punoj glumačkoj snazi, koju je potom preneo na film i na televiziju. U pozorištu su odigrali relativno malo uloga. Zoran je razlog nalazio u svojoj inertnosti i lenjosti: "Mrzelo me je."

U opisima je karakter Aligrudićev sav od protivrečnosti: plemenit, druželjubiv, duhovit, ciničan, bundžija, prznica, šarmantan, stidljiv, prek, topao, neurotičan, osećajan, gorak, setan, jogunast, stidljiv, nepoverljiv, isključiv, arogantan, mekan. Mnoge od tih osobina, ako ne i sve, pripisuju se i Zoranu. Ali, razgovor o protivrečjima njihove prirode prestaje onog časa kad počinje razgovor o njihovoj glumi. To je, pre svega, prostor njihove apsolutne slobode koju su, s promenljivom srećom, tražili u životu. Valja odmah napraviti ogradu: njihova glumačka sloboda nije ukidala slobodu drugima, naprotiv, drugi su njome dobijali.

Veli se da su Radmilović i Aligrudić autentični. U njihovim najuspelijim ulogama ta reč obuhvata različite oblike scenskog delovanja, a svi su oni prožeti snažnom akcijom da se lik oslobodi svega što bi na njemu moglo biti lažno, izveštačeno, neuverljivo. Formula je naizgled jednostavna: da bi gledaoce uverili u to što rade na sceni, morali su najpre uveriti sebe. To jednim delom objašnjava njihovu, posebno Aligrudićevu, probirljivost u pozorišnim poslovima.
Kada je Radmilović samovoljno skinuo s vlasti Žarijevog Ibija, odbacivši njegovu masku, ustoličio je novog kralja, provincijalca Radovana bez maske. Veliku dečju igru rata samo je produžio u rat manjih razmera. Nije bilo na beogradskoj pozornici takvog bojovnika. Radovan je naše gore list, ali po mnogo čemu, ne samo po kraljevskom imenu, duhovni sabrat Žarijevog Poljaka. Radmilović im je zajednička sudbina. I to je nepravda prolaznosti: onaj što je stigao da bude Šekspirov Malvolio, Selimovićev Ahmed Nurudin ili Bulgakovljev Molijer stoji u pamćenju kao lakrdijaš s francuskih i naših strana. Ako je za utehu, neuporediv lakrdijaš.
PAMETAN ČOVEK UČI I ZABORAVLJA,INTELIGENTAN SE PODSEĆA A GLUP ZNA SVE...

Van mreže mrki

  • Cruiserweight Member
  • *****
  • Poruke: 816
Odg: SEĆANJE NA VELIKANE
« Odgovor #1 poslato: Jun 25, 2008, 09:29:10 pre podne »
   Pavle Vujsić

Pavle Vuisić je bio srpski glumac. Rođen je 10. jula 1926. godine u Beogradu gde je i preminuo 1.oktobra 1988. godine.

Studirao je pravo i sve do ranih pedesetih godina ogledao se u novinarstvu (Radio-Beograd). Nepunu sezonu glumio je u Pančevačkom pozorištu, istovremeno je statirao na filmu (Čudotvorni mač, 1950, Voje Nanovića) i bezuspešno se pokušavao upisati na Akademiju za pozorišnu umetnost. Filmsku karijeru otpočinje epizodnom ulogom u Šolaji 1955. godine Voje Nanovića. Ubrzo nakon te role dobija glavnu ulogu u Nanovićevom filmu Tri koraka u prazno 1958. godine, i za tu ulogu dobija Zlatnu plaketu "Arena" na festivalu u Puli. Jedan od retkih istaknutih filmskih glumaca koji ništa ne duguju pozorištu, tokom čitave karijere (više od sto filmova) izuzetnom je jednostavnošću življenja i glumljenja ("činilo se da kao da uopšte ne glumi, da je uvek isti") uvek iznova provocirao kritičare na pokušaje da odgonetnu tog "glumca prvog plana", koga i A. Latuada (Vujisić je glumio u njegovoj Stepi, 1962) svrstava u sam vrh evropske filmske glumačke elite.

Upoređivan je sa Žanom Gabenom, Spenserom Trejsijem, Orsonom Velsom, M. Simonom i H. Baurom, izdvajan kao neponovljiva ličnost, gigant jugoslovenske filmske glumačke umetnosti, Vujisić je svojom pojavom, izražajnim licem, diskretnom i ležernom glumom, te nekom elementarnom istinitošću znao nadograditi i loše scenarijske predloške.

Osobenjak posebne vrste (slobodno je vreme provodio na reci Savi, daleko od društvene i kulturne javnosti, nikada nije izgovarao tekst kako je napisan, nije prihvatao svoje materijalno učešće u filmu, neprofesionalnost, gubljenje vremena, svoj je rad naplaćivao odmah). Bio je glumac najšireg dijapazona i bez određenog "faha", koji je mogao podjednako sugestivno igrati sve što odgovara njegovoj "robusnoj i pitomoj prirodi ".

PAMETAN ČOVEK UČI I ZABORAVLJA,INTELIGENTAN SE PODSEĆA A GLUP ZNA SVE...

Van mreže mrki

  • Cruiserweight Member
  • *****
  • Poruke: 816
Odg: SEĆANJE NA VELIKANE
« Odgovor #2 poslato: Jun 25, 2008, 09:33:24 pre podne »
     Danilo "BATA" Stojković

Danilo Stojković (11. avgust 1934. — 16. mart 2002, Beograd), poznat pod nadimkom „Bata“, je bio srpski pozorišni, televizijski i filmski glumac. Njegove brojne komične uloge „malog čoveka protiv sistema“ donele su mu veliku popularnost na teritoriji bivše Jugoslavije.
Sadržaj
[sakrij]
•   1 Rana karijera
•   2 Početak glumačke karijere
•   3 Proboj
•   4 Kraj života
•   5 Nagrade
•   6 Filmska ostvarenja
•   7 Literatura
•   8 Spoljašnje veze

 [uredi] Rana karijera
Glumačku karijeru započeo je u Jugoslovenskom dramskom pozorištu (1959), a 1962. postao je stalni član ansambla Ateljea 212. Publika ga je posebno zavolela u ”Zezdara teatru”, u ulogama koje je Dušan Kovačević pisao za njega. Prvi put na scenu JDP izašao je 1956. godine i igrao slugu u "Magbetu", a godinu dana kasnije pojavio se kao agent u predstavi "Troje" na sceni Ateljea 212.
[uredi] Početak glumačke karijere
Jedan od presudnih trenutaka u karijeri Bate Stojkovića je bila predstava iz 1953. godine, na Pašinom brdu u kojoj je igrao u Čehovljevoj predstavi “Krčma na glavnom drumu”. U publici je bio i Dobrica Milutinović, koji je nakon predstave prišao Bati i uzbuđeno mu rekao: "Ti si, sine, još u majčinoj utrobi postao glumac." Bilo je to veliko ohrabrenje za mladog Batu. Ipak, presudni uticaj na njega imali su drugi.Na Akademiju ga je primio Tomislav Tanhofer, a diplomirao je kod Josipa Kulundžića 1959. godine, ulogom Đorđa Crnojevića iz Jakšićeve "Jelisavete" i Kapetana vatrogasca iz "Ćelave pevačice".
Filmsku karijeru je započeo ulogom u filmu „Izdajnik“ iz 1964. Usledio je niz televizijskih i manjih filmskih uloga, a najvažnije su bile uloge u filmovima „Majstor i Margarita“ (1972), „Čuvar plaže u ziskom periodu“ (1976) i Pas koji je voleo vozove (1977). Takođe je i igrao oca jednog od likova u seriji „Grlom u jagode“. Poznat je i po ulozi malog antagoniste u filmu Gorana Markovića „Nacionalna klasa“ (1979).
[uredi] Proboj
Stojković je neke od svojih najboljih uloga imao radeći sa rediteljem Slobodan Šijan, a koji je bio najuspešniji kada je radio sa scenarijima Dušana Kovačevića. Šijan, koji je prethodno radio sa Stojkovićem u nekoliko televizijskih produkcija, je debitovao na velikom platnu filmom „Ko to tamo peva“ (1980), komedijom smeštenom pred početak Drugog svetskog rata u ondašnjoj Jugoslaviji. Od uloga ostalih glumaca u filmu, Stojković se isticao ulogom putnika germanofila. „Ko to tamo peva“ je bio veliki kritički i komercijalni uspeh i osvojio je dve nagrade na filmskom festivalu u Montrealu.
Stojković se pojavio u ulozi alkoholičara u filmu „Poseban tretman“ Gorana Paskaljevića, a zatim je ponovo radio sa Šijanom u komediji „Maratonci trče počasni krug“. Film, koji priča o porodici grobara u sukobu sa porodicom lokalnih pljačkaša, je bio još jedan uspeh za Stojkovića i Šijana i zadržao je kultni status do današnjih dana.
Nakon nekoliko manjih uloga, od kojih se izdvaja uloga direktora škole u filmu „Idemo dalje“, Stojković je glumio u tri filma u kojima je tumačio likove koji su bila satira na komunističke ideale „partijskog čoveka“ ili „marksističkog revolucionara“. Prva u nizu je bila uloga Babija Pupuške u Šijanovom filmu „Kako sam sistematski uništen od idiota“ (1983), u kome se radi o čoveku koji kreće u traganje za srodnom dušom nakon što je čuo, za njega šokirajuću, vest o ubistvu Če Gevare. Počev od ovog filma, Stojković se usavršio u tumačenju uloga sa „očinskom figurom“, pa je imao još jednu sjajnu ulogu u filmu „Varljivo leto '68“, Gorana Paskaljevića. Stojković je glumio strogog oca marksistu, koji nije mogao da podnese da se događaji iz 1968. odvijaju pred njegovim očima.
Ujedinjujući svoj talenat sa talentom Dušana Kovačevića, Bata Stojković je 1984. godine izveo po mnogima svoju najbolju ulogu u filmu „Balkanski špijun“, kojeg su režirali zajedno Božidar Nikolić i Dušan Kovačević. U ovom filmu, Stojković je glumio Iliju Čvorovića - bivšeg, sada pritajenog, staljinistu koji je zbog toga proveo godine u zatvoru i sada boluje od paranoje i vidi špijune svuda oko sebe.

[uredi] Kraj života
Petog februara 2002. godine, iako već teško bolestan, Danilo Bata Stojković igrao je Lupusa u Ateljeu 212, u jubilarnoj, 300. „Korespodenciji" (Mihizova dramatizacija dela Borislava Pekića u režiji Arsenija Jovanovića).
Desetak dana nakon toga, na molbu mladih glumaca iz Slovenije došao je i u Zvezdara teatar da odigra „Profesionalca“ Dušana Kovačevića. Posle predstava ostao je u kratkom razgovoru sa gostima. To su bili poslednji nastupi jednog od najcenjenijih srpskih glumaca.
U prepunoj sali Zvezdara teatra 20. marta iste godine je održana komemoracija povodom smrti Bate Stojkovića. U prvom redu, pored supruge Olge, sedele su njegove kolege — Ljuba Tadić, Ružica Sokić, Bora Todorović, Petar Božović, Mira Banjac, Neda Arnerić i drugi. Tom prilikom Dušan Kovačević je rekao: „Ne znam da li je iko voleo pozorište kao Bata. Pred početak svake predstave ulazio je u garderobu maksimalno doteran, sa pažljivo odabranom kravatom. Govorio je: »Dobro veče deco, za vas sam se uredio, svaka predstava je za mene praznik i ja joj na ovaj način odajem počast.«“[traži se izvor]
U ime Jugoslovenskog dramskog pozorišta, od Bate se oprostila njegova koleginica Branka Petrić, a komemoraciji su prisustvovali i Zoran Živković, tada savezni ministar unutrašnjih poslova, akademici Matija Bećković i Dragoslav Mihajlović i brojni glumci[traži se izvor]. Telegrame saučešća poslali su i Vojislav Koštunica, predsednik SRJ, i Zoran Đinđić, republički premijer[traži se izvor]. Bata Stojković je kremiran na Novom groblju u Beogradu, a poslednje reči uputio mu je ponovo njegov „lični pisac“ Dušan Kovačević: „Dragi Bato, danima pokušavam da ti kažem nešto nalik na oproštaj, a da se ti ne namrštiš ili nasmeješ. Beograd je imao velikih glumaca, ali nikada nekoga kao što si ti. Prošao si našom scenom kao oluja. Našim prijateljima koji te čekaju reci da smo bolje nego što jesmo...“[traži se izvor]
Poslednju počast na Novom groblju odali su Đorđe Marjanović, Brana Petrović, Siniša Kovačević, Bajaga, tadašnji premijer Zoran Đinđić i mnogi drugi.
[uredi] Nagrade
Danilo Stojković je bio dobitnik brojnih priznanja. Između ostalih, dobio je i sledeće - Oktobarska nagrada Beograda, nagrada „Jovan Sterija Popović“, Zlatna i Srebrna arena u Puli, nagrada na Festivalu glumačkih ostvarenja u Nišu, "Oskari popularnosti", nagrada na pozorišnom festivalu u Kvebeku, i „Dobričin prsten“ za životno delo. Na Međunarodni dan pozorišta, 27. marta 2002. trebalo je da primi „Zlatnog ćurana“, nagradu Dana komedije u Jagodini, ali mu je ona dodeljena posthumno.
[uredi] Filmska ostvarenja
Ostvario je veliki broj uloga na filmu, ali i u pozorištu. Najpoznatije su mu uloge u filmovima Ko to tamo peva, Maratonci trče počasni krug i Balkanski špijun, za koje je nagrađivan brojnim nagradama[traži se izvor].
Dobio je nagradu Dobričin prsten 1990. godine.
Spisak filmskih i TV ostvarenja u kojima je glumio Danilo Stojković:

•    Otac (2001) (TV) (kao Danilo Stojković) kao Kapetan Adolf
•   Proputovanje (1999) kao Stojan (segment "Srebrni metak")
•   Belo odelo (1999) kao sveštenik
•   Đeneral Milan Nedić (1999) (TV) kao Milan Nedić
•   U ime oca i sina (1999) kao Mrgud
•   Bure baruta (1998) kao Viktor, Aleksov otac
•   Rane (1998) kao Komšija
•   Balkanska pravila (1997) kao Petar Kostić
•   "Gore dole" (1996) (TV Serija) kao Avram Jakšić
•   Ubistvo s predumišljajem (1995) kao Stavra Aranđelović
•   Podzemlje (Bila jednom jedna zemlja) (1995) kao deda
•   Terasa na krovu (1995) kao Dragutin
•   "Bila jednom jedna zemlja" (1995) (mini TV Serija) kao deda
•   Urnebesna tragedija (1994) kao Vasilije
•   Kaži zašto me ostavi (1993) kao teča
•   Tri karte za Holivud (1993)
•   Crni bombarder (1992) kao Bogdan Marković
•   Mala (1991) kao sveštenik
•   Video jela, zelen bor (1991) (TV) kao Milovan
•   Seks - partijski neprijatelj br. 1 (1990) kao Gvozden
•   Klaustrofobična komedija (1990) (TV) kao Sava odžačar
•   Profesionalac (1990) (TV) kao Luka Laban
•   "Zaboravljeni" (1990) (TV Serija) kao Adamov tast
•   Atoski vrtovi - preobraženje (1989)
•   Sabirni centar (1989) kao Simeun
•   "Balkan ekspres 2" (1989) (TV serija) kao Mida Baba
•   Čudo u Šarganu (1989) (TV) kao Islednik SUP-a
•   Osmi dan u nedelji (1989) (TV)
•   Poslednji krug u Monci (1989) kao Dobrivoje
•   Sile u vazduhu (1989) (TV) kao Toša
•   Vreme čuda (1989) kao Jovan
•   "Vreme čuda" (1989) (mini TV serija) kao Jovan
•   Balkan ekspres 2 (1988) kao Mida
•   Iznenadna i prerana smrt pukovnika K.K. (1987) (TV)
•   Milan - Dar (1987) (TV) kao dr Milan Savić
•   Štrajk u tkaonici ćilima (1986) (TV)
•   Ne znate vi Martina (1986) (TV)
•   "Priče iz fabrike" (1986) (TV serija) kao Tambura
•   Svečana obaveza (1986) (TV) kao Zoranov otac
•   Držanje za vazduh (1985)
•   Provincija u pozadini (1985) (TV) kao Jaša Muktar
•   Jalta (1984) (TV) kao Staljin
•   Balkanski špijun (1984) kao Ilija Čvorović
•   Varljivo leto '68 (1984) kao Veselin Cvetković
•   Čudo neviđeno (1984) kao Gazda Šćepan
•   Naš učitelj četvrtog razreda (1984) (TV)
•   Čovek sa četiri noge (1983) kao Fotoreporter
•   Kako sam sistematski uništen od idiota (1983) kao Babi Papuška
•   Korespondencija (1983) (TV) kao Simeon Njegovan Lupus, deda
•   13. jul (1982) kao Poslanik
•   Idemo dalje (1982) kao drug Božur, upravnik škole
•   Kante ili kese (1982) (TV)
•   Maratonci trče počasni krug (1982) kao Laki Topalović
•   "Sijamci" (1981) (TV serija)
•   Poseban tretman (1980) kao Steva
•   Ko to tamo peva (1980) kao Brka
•   Proleće života (1980) (TV)
•   Gradilište (1979) (TV)
•   Kost od mamuta (1979) (TV) kao Dušanov otac
•   Nacionalna klasa (1979)
•   "Pripovedanja Radoja Domanovića" (1979) (TV serija) kao Čiča Ilija Stanojević
•   Prva Srpska železnica (1979) (TV) kao Marko Bogdanović
•   Srećna porodica (1979) kao Poslovođa
•   "Srećna porodica" (1979) (mini TV serija)
•   Nije nego (1978) kao Budić - Buda Filadelfija
•   Pogled u noć (1978)
•   Siroče (1978) (TV)
•   Tamo i natrag (1978)
•   67. sastanak Skupštine Kneževine Srbije (1977) (TV) kao Nikola
•   Hajdučka vremena (1977) kao žandarmerijski narednik
•   Marija Magdalena (1977) (TV) kao majstor Anton
•   "Nikola Tesla" (1977) (TV serija) kao Džordž Vestinghaus
•   Pas koji je voleo vozove (1977) kao Otac
•   Čuvar plaže u zimskom periodu (1976) kao Miloje Pasanović, Draganov otac
•   "Povratak otpisanih" (1976) (TV Serija) kao Steva i Prletov otac
•   Salaš u Malom Ritu (1976) kao Damnjan
•   Vagon Li (1976) kao Prvi putnik
•   Vlajkova tajna (1976) (TV)
•   Zvezdana prašina (1976) (TV) kao kum
•   Borisko i Natalija (1975) (TV)
•   "Grlom u jagode" (1975) (TV serija) kao Sreten, Banetov otac
•   Kičma (1975) kao čovek iz kafane
•   Pavle Pavlović (1975)
•   "Salaš u Malom Ritu" (1975) (TV Serija) kao Damnjan
•   Testament (1975)
•   Zimovanje u Jakobsfeldu (1975) kao Damjan
•   Oglas (1974) (TV) kao Pavlović
•   Pred zoru (1974)
•   Bombardovanje Nju Hejvna (1973) (TV)
•   Beograd ili tramvaj a na prednja vrata (1973) (TV)
•   "Dimitrije Tucović" (1973) (TV serija) kao Dragiša Lapčević
•   Kužiš stari moj (1973) (TV serija) kao Pekar
•   "Naše priredbe" (1973) (TV serija)
•   Pjegava djevojka (1973)
•   Policajci (1973) (TV)
•   Putnik (1973) (TV) kao Mali
•   Ćelava pevačica (1972) (TV)
•   Derviš i smrt (1972) (TV) kao Vezirov defterdar
•   Majstor i Margarita (1972) kao Bobov, kritičar
•   "Obraz uz obraz" (1972) (mini TV serija)
•   Razvojni put Bore Šnajdera (1972) (TV) kao Selimir
•   "S vanglom u svet" (1971) (TV serija)
•   Bez naziva (1971) (TV)
•   Bubašinter (1971) kao Živan Gasić
•   "Ceo život za godinu dana" (1971) (TV serija)
•   Čep koji ne propušta vodu (1971) (TV) kao Milicioner
•   "Diplomci" (1971) (TV serija) kao Dušan Bubuleja
•   Haleluja (1971) (TV)
•   "Operacija 30 slova" (1971) (TV serija)
•   Uloga moje porodice u svjetskoj revoluciji (1971) kao Strogi
•   "Uniforme" (1971) (mini TV serija)
•   Burdus (1970) kao reditelj
•   Engleski onakav kakav se govori (1970) (TV)
•   Lilika (1970) kao Poočim
•   Prirodna granica (1970)
•   Rekvijem (1970)
•   Kako je lagao njenog muža (1969) (TV)
•   Pucanj u glavu (1969)
•   "Rađanje radnog naroda" (1969) (TV serija) kao Bangeja Kukuljević, ratni vojni invalid
•   "Samci 2" (1969) (TV serija)
•   Vrane (1969)
•   Zazidani (1969) kao stražar
•   U raskoraku (1968) kao poštar
•   Bekstvo (1968) (TV)
•   Delije (1968) kao Gvozden
•   "Gorski car" (1968) (TV serija)
•   Ima ljubavi, nema ljubavi (1968)
•   "Kod Londona" (1968) (TV serija)
•   Ljubitelj golubova (1968) (TV)
•   Sajam na svoj način (1968) (TV)
•   Sezona poljubaca (1968) (TV)
•   Bokseri idu u raj (1967) kao Profesor
•   Jutro (1967) kao vojnik
•   "Krug dvojkom" (1967) (mini TV serija)
•   Ove žene posle rata (1967) (TV)
•   Stara koka, dobra juha (1967) (TV)
•   Roj (1966) kao Nikola
•   "Volite se ljudi" (1966) (TV serija)
•   Vreme ljubavi (1966) kao Ratko
•   Čovek nije tica (1965)
•   Čovek iz hrastove šume (1964) kao Stevan
•   Izdajnik (1964)



PAMETAN ČOVEK UČI I ZABORAVLJA,INTELIGENTAN SE PODSEĆA A GLUP ZNA SVE...

Van mreže mrki

  • Cruiserweight Member
  • *****
  • Poruke: 816
Odg: SEĆANJE NA VELIKANE
« Odgovor #3 poslato: Jun 25, 2008, 09:35:24 pre podne »
...
PAMETAN ČOVEK UČI I ZABORAVLJA,INTELIGENTAN SE PODSEĆA A GLUP ZNA SVE...

Van mreže mrki

  • Cruiserweight Member
  • *****
  • Poruke: 816
Odg: SEĆANJE NA VELIKANE
« Odgovor #4 poslato: Jun 25, 2008, 09:43:45 pre podne »

MIODRAG PETROVIĆ ČKALjA

 
Ime i prezime: Miodrag Petrović
Nadimak: Čkalja
Datum rođenja: 1. april 1924.
Kruševac, Kraljevina SHS
Datum smrti: 20. oktobar 2003.
Beograd, Srbija, SCG
Nagrade: Sterijina nagrada, Sedmojulska nagrada, Nušićeva nagrada
IMDb: filmografija
Miodrag Petrović-Čkalja rođen je 1. aprila 1924. godine u Kruševcu. Bio je jedan od najpoznatijih srpskih glumaca i jedan od najboljih komičara na teritoriji bivše Jugoslavije. Umro je 20.oktobra 2003. godine u Beogradu.

Miodrag Petrović je bio četvrto dete Čedomira i Hristine - Tine Petrović. Sudbina je htela da se najveći komičar bivše Jugoslavije rodi 1. aprila, na dan šale. Porodica Petrović živela je u Balšićevoj ulici u Kruševcu. U rodnom gradu završio je gimnaziju, gde je i počeo da se bavi glumom - u dramskoj sekciji.

U vreme Drugog svetskog rata nalazio se Kulturno-prosvetnoj ekipi 47. divizije NOVJ. Nakon rata i demobilizacije upisuje studije veterine u Beogradu. Nastavlja da se bavi glumom u KUD „Ivo Lola Ribar“.

Godine 1946. postaje član Dramskog studija Radio Beograda, gde i počinje njegova popularnost učestvovanjem u emisiji „Veselo veče“. Od 1951. do 1977. godine bio je član Humorističkog pozorišta u Beogradu. Glumi i u prvoj seriji Televizije Beograd - „Servisna stanica“, od 1959. godine. U toj seriji se proslavio tumačeći lik kuvara Jordana. U pozorištu, između ostalog, igra u predstavi „Bog je umro uzalud“ (snimljen i film) i antologijskoj komediji Dragutina Dobričanina „Zajednički stan“ (kasnije je snimljena i TV verzija).

Od 1976. godine imao je status slobodnog umetnika.

Ostvario je veliki broj uloga na filmu i u TV serijama. Najbolje uloge ostvario je u serijama "Servisna stanica" (1959), "Ljubav na seoski način" (1970), "Kamiondžije" (1972), "Vruć vetar" (1980) i "Kamiondžije 2" (1983), kao i u filmovima "Orlovi rano lete" (1966), "Bog je umro uzalud" (1969), "Paja i Jare" (1973), "Avanture Borivoja Šurdilovića" (1980) i "Kamiondžije ponovo voze" (1984).

Imao je uspešnu saradnju sa kolegom Mijom Aleksićem.

Dobitnik je više nagrada: 1974. je dobio Sterijinu nagradu, 1977. Sedmojulsku nagradu, 1991. Nušićevu nagradu za životno delo, 1995. RTS-ovu nagradu za životno delo, „Zlatnog ćurana“ za životno delo na danima komedije u Jagodini...

Čkaljin sin, Čedomir Petrović, takođe je uspešan glumac.

Poslednje godine života proveo je tiho, povukavši se iz javnog života. Javno se angažovao 2000. godine u predizbornoj kampanji demokratskih snaga.

U Kruševcu, u Balšićevoj ulici, pred Čkaljinom kućom, 2005. godine podignut mu je spomenik. Nekadašnja ulica Milanka Kušića, na Zvezdari u Beogradu, od novembra 2006. godine zove se po Miodragu Petroviću Čkalji.

 
 Nadimak [uredi]
Nadimak Čkalja dobio je kao dete. Nadimak mu je dao školski drug Jeftić, jer je kao dete bio „suvonjav i štrkljast“.


 Filmografija [uredi]

 Filmovi [uredi]
"Kamiondžije opet voze" (1984) - Živadin Jarić Jare
"Avanture Borivoja Šurdilovića" (1980) - Blagoje Popović Firga
"Paja i Jare" (1973) - Živadin Jarić Jare
"Biciklisti" (1970)
"Lepa parada" (1970) - Krojač
"Prva ljubav" (1970)
"Silom otac" (1969) - Jovanče Mićić
"Bog je umro uzalud" (1969) - Predrag i Nenad
"Kad golubovi polete" (1968) - Žika Afrika
"Višnja na Tašmajdanu" (1968) - Profesor francuskog jezika
"Zlatna praćka" (1967) -Sibin
"Orlovi rano lete" (1966) - Poljar Lijan
"Na mesto, građanine Pokorni!" (1964) - Bora Munja, kriminalac
"Put oko sveta" (1964) - Jovanče Mićić
"Nema malih bogova" (1961) - kuvar Jordan
"Sreća u torbi" (1961) - kuvar Jordan
"Ljubav i moda" (1960) - Komercijalni direktor
"Zajednički stan" (1960) - Pepi, večiti student
"Četiri kilometra na sat" (1958) - Profesor psihologije
"Crveni cvet" (1950)
"Jezero" (1950)

 Serije [uredi]
"Halo, ovde Čkalja" (1999)
"To se samo svici igraju" (1996)
"Bolji život" (1987) - Ljubiša Branković
"Neozbiljni Branislav Nušić" (1986) - Branislav Nušić
"Formula 1" (1984)
"Kamiondžije opet voze" (1984) - Živadin Jarić Jare
"Sijamci" (1981) - Direktor škole
"Vruć vetar" (1980) - Blagoje Popović Firga
"Poletarac" (1979)
"Sedam plus sedam" (1978)
"Dva kapitena" (1972) - Kapiten TV gledalaca
"Kamiondžije" (1972) - Živadin Jarić Jare
"Obraz uz obraz" (1972)
"Čkalja telefonira" (1971)
"Operacija 30 slova" (1971)
"Ljubav na seoski način" (1970) - Gvozden Jovanović
"Sačulatac" (1968) - Neven Smartić
"Spavajte mirno" (1968) - Srećko Napast
"Dežurna ulica" (1967) - Slava
"Krug dvojkom" (1967)
"Leđa Ivana Groznog" (1967) - Ivan Grozni
"Crni sneg" (1966) - Limar Cakan
"Letovi koji se pamte" (1966) - Seoski fotograf
"Ljudi i papagaji" (1966) - Toza "Sto posto", građanin
"Licem u naličje" (1965) - Dragoljub, predsednik radničkog saveta
"Muzej voštanih figura" (1962) - Mita
"Na tajnom kanalu" (1961)
"Servisna stanica" (1959) - kuvar Jordan

 Televizija [uredi]
Mili i slatki, moj Đokice (2000) (TV) .... Đorđe
Čkalja No. 1 (1997) (V)
Ruski car (1993) (TV) .... Milutin Nikolić
Čkalja sa vama (1989) (V)
Čkalja, snaga klade valja (1989) (V)
Dr (1984) (TV) .... Blagoje
Momčine (1976) (TV)
Slučaj šampiona (1975) (TV) .... Bokan
Vlast (1974) (TV) .... Arsa
Ljubavni slučaj sestre jednog ministra (1973) (TV)
Đido (1970) - Maksim
Engleski onakav kakav se govori (1970)
Milorade, kam bek (1970) - Stric Gvozden
Poezija Ogdena Nesa (1970)
Pokojnik (1969) - Anta Milosavljević
Vilin konjic i plehana furuna (1968)
Ljubav do groba poslednja (1967)
Sumnjivo lice (1967)
Faun (1965)
Narodni poslanik (1964) - Sreta Numera
Tuđe dete (1959) - Senecka Percetkin
PAMETAN ČOVEK UČI I ZABORAVLJA,INTELIGENTAN SE PODSEĆA A GLUP ZNA SVE...

Van mreže mrki

  • Cruiserweight Member
  • *****
  • Poruke: 816
Odg: SEĆANJE NA VELIKANE
« Odgovor #5 poslato: Jun 25, 2008, 09:54:11 pre podne »
 МИЈА АЛЕКСИЋ

Мија Алексић у ТВ серији Дипломци
Име и презиме: Милосав Алексић
Надимак: Мија
Датум рођења: 28. септембар 1923.
Горња Црнућа, Краљевина СХС
Датум смрти: 12. март 1995.
Београд, Србија, СРЈ
Награде: Октобарска награда, Златна арена, Седмојулска награда, Добричин прстен
ИМДб: филмографија
Милосав Мија Алексић (1923-1995) је био познати српски глумац.

Рођен је 23. септембра 1923. године у селу Горња Црнућа, код Горњег Милановца. Бекством је преживео, масовна стрељања у Крагујевцу, октобра 1941. године, од стране немачке војске.

По завршеној гимназији у Крагујевцу уписао је права.

Глумом се аматерски бавио још од гимназијских дана. Од ослобођења па до 1948. године био је члан Народног позоришта у Крагујевцу.

Био је члан Југословенског драмског и Народног позоришта у Београду. Члан Југословенског драмског позоришта постаје 1951. и ради све до 1965. године, када је прешао у Народно Позориште где је и окончао своју позоришну каријеру.

Играо је и у Атељеу 212 и другим сценама. Од 1977. године имао је статус слободног уметника.

Као и већина наших великих глумаца сахрањен је у „Алеји великана“ на Новом гробљу у Београду.

Аутентичан позоришни, филмски, естрадни и радио и телевизијски уметник широког дијапазона, креатор смешнога протканог сетом, знао је удахнути живот и у најнеуверљивије текстове. Често прекораван да без мере расипа свој талент, Алексић ипак достиже сам врхунац глумачког стваралаштва не само у комадима Нушића, Гогоља, Молиереа и других, него и у својим естрадним подухватима, прокламирајући начело „Играј естраду као највећу комедију!“.


 Радио, телевизија и филм [уреди]
Најширу популарност стекао је у серијама педесетих и шездесетих година двадесетог века, нпр. "Весело вече" (радио) и серије које је режирао Радивоје Лола Ђукић: "Огледало грађанина Покорног", "Сервисна станица", "Црни снег", "Музеј воштаних фигура" (телевизија).

Играо је у више од две трећине свих екранизација Нушићевих дела, тако и своју прву филмску улогу полицијског писара у кратком филму Мува (Б. Ћеловић, 1950); следиле су улоге у филмовима:

Госпођа министарка (Жорж Скригин, 1958),
Др (Соја Јовановић, 1962, награђен Златном ареном) ,
Народни посланик (Столе Јанковић, 1964) и
Пре рата (Вук Бабић, 1966).
Играо је и у већини филмова Пурише Ђорђевића, тако и у филмовима "Девојка" (1965), "Сан" (1966), "Јутро" (1967), "Подне" (1968) и "Бициклисти" (1970), а запажене улоге дао је и у филмовима "Човек Храстове шуме" (1964) Миће Поповића, те "Скупљачи перја" (1967) и "Биће скоро пропаст света" 1968 Александра Петровића. Након дуже паузе, поново се јавља у успешним остварењима попут "Бештија" (1977) Ж. Николића, "Рад на одређено време" (1980) Милана Јелића, "Маратонци трче почасни круг" (1982) Слободана Шијана, "Варљиво лето '68" (1984) и "Танго аргентино" (1992) Горана Паскаљевића.


 Позориште [уреди]
Позоришне улоге по којима је познат:

Помет (Дундо Мароје Марина Држића)
Сцеледро (Хвалисави војник Плауга)
Прока (Ожалошћена породица Бранислава Нушића)
Жевакин (Женидба Н. В. Гогоља)
Смедријаков (Браћа Карамазови Фјодора Михајловича Достојевски)
Чеда Урошевић (Госпођа министарка Бранислава Нушића)
Тартиф (Тартиф Молијера)
Зганарел (Дон Жуан Б. Молијера)
Сирано (Сирано де Бержерак Е. Ростана)
Вуле Пупавац (Подвала Милована Глишића)
Аркадије (Шума А. Н. Островског)
Јеврем Прокић (Народни посланик Бранислава Нушића)
Поп Ћира (Поп Ћира и поп Спира Стевана Сремца)
Ричард Трећи (Ричард Трећи Вилијама Шекспира)
Полицијски провокатор (Полицајци Славомира Мрежека)
Јованча Мицић (Пут око света Бранислава Нушића)
Агатон (Ожалошћена породица Бранислава Нушића)
Вили Ломан (Смрт трговачког путника Артура Милера).

 Признања [уреди]
За своја остварења на филму добио je највиша друштвена признања и сталешке награде. Добитник је следећих награда:

Октобарска награда града Београда 1961.
Златна арена филмског фестивала у Пули 1962. и
Седмојулска награда 1976.
Добричин прстен 1982.
За своја позоришна остварења награђен Стеријином наградом за животно дело и многим другим значајним признањима.
PAMETAN ČOVEK UČI I ZABORAVLJA,INTELIGENTAN SE PODSEĆA A GLUP ZNA SVE...

Van mreže natasha_bg

  • Lepotica
  • Heavyweight Member
  • *****
  • Poruke: 1.735
Odg: SEĆANJE NA VELIKANE
« Odgovor #6 poslato: Jun 25, 2008, 11:31:28 pre podne »
Mrki odlicna tema
Od svih sam najvise volela Danila Batu Stojkovica
Covek je bio legenda

Van mreže Polomac

  • Super-heavyweight Member
  • ******
  • Poruke: 5.861
  • http://miskopolomac.blogspot.com/
Odg: SEĆANJE NA VELIKANE
« Odgovor #7 poslato: Jun 25, 2008, 11:40:04 pre podne »
Stvarno sjajni,nezna se koji je bolji.Zauvek!

Van mreže Remetik

  • Super-heavyweight Member
  • ******
  • Poruke: 3.333
Odg: SEĆANJE NA VELIKANE
« Odgovor #8 poslato: Jun 25, 2008, 11:58:11 pre podne »
RESPEKT svima, ali Bata Stojković mi je definitivno najdraži glumac zauvek!

Van mreže big v

  • Middleweight Member
  • ****
  • Poruke: 356
Odg: SEĆANJE NA VELIKANE
« Odgovor #9 poslato: Jun 25, 2008, 12:25:40 posle podne »
Bata u ulozi Djenerala Nedica,predstava za pamcenje i naravno profesionalac,gledao sam ih bar desetak puta

Van mreže Remetik

  • Super-heavyweight Member
  • ******
  • Poruke: 3.333
Odg: SEĆANJE NA VELIKANE
« Odgovor #10 poslato: Jun 25, 2008, 12:31:14 posle podne »
Ja nisam mogao da nadjem izlaz iz pozorišta kada sam gledao Nedića... Ma glupo je nabrajati...meni su Batine uloge podjednako drage bilo uloga u Profesionalcu ili u Bubašinteru (ili kako se već zvao film)...

Van mreže natasha_bg

  • Lepotica
  • Heavyweight Member
  • *****
  • Poruke: 1.735
Odg: SEĆANJE NA VELIKANE
« Odgovor #11 poslato: Jun 25, 2008, 12:38:37 posle podne »
Ma Varljivo leto 68 je po meni film svih vremena.
Znaci nema dana da ne upotrebim neku foru iz tog filma ;D
Kao npr kad se obracam psu "bravo ker,mesto ker"
"Konju jedan,nemoj mehanicki da radis" :D :D :D

Van mreže mrki

  • Cruiserweight Member
  • *****
  • Poruke: 816
Odg: SEĆANJE NA VELIKANE
« Odgovor #12 poslato: Jun 25, 2008, 12:53:16 posle podne »
Mrki odlicna tema
Od svih sam najvise volela Danila Batu Stojkovica
Covek je bio legenda


e baš mi je drago što vam se svidela tema...neznam zašto ali  setih se danas tih legendi..a da batu sam imao prilike videti  nešto malo pred smrt prvi i poslednji put...čovek  je zaista bio rođen za glumca i umro ko velikan
PAMETAN ČOVEK UČI I ZABORAVLJA,INTELIGENTAN SE PODSEĆA A GLUP ZNA SVE...

Van mreže ATJ LUCKO™

  • Heavyweight Member
  • *****
  • Poruke: 1.267
  • Markedj4ny BIG Team
Odg: SEĆANJE NA VELIKANE
« Odgovor #13 poslato: Jun 25, 2008, 01:17:25 posle podne »
Boris Dvornik je rođen 16. aprila 1939. godine u Splitu u porodici drvosječe. Svoj talent za glumu otkrio je u djetinjstvu, dok je nastupao u dječjim predstavama. Nakon školovanja za električara, počeo se profesionalno baviti glumom. Završio je Srednju glumačku školu u Novom Sadu, a kasnije se upisao na Pozorišnu akademiju Univerziteta u Zagrebu.

Na filmu je debitovao 1960. godine u filmu Francea Štiglica Deveti krug, s tematikom holokausta. Glumio je mladića koji za vrijeme rata pokušava spasiti mladu Židovku oženivši se njome. Nakon filma stekao je veliku popularnost, koju potom učvršćuje igrajući suvremene likove u komedijama Martin u oblacima (1961.) i Prekobrojna (1962.) Branka Bauera. Ovo je načinilo od Borisa Dvornika jednu od velikih zvijezda kinematografije bivše Jugoslavije, slično Ljubiši Samardžiću, Mileni Dravić i Velimiru Bati Živojinoviću (s kojim je kasnije razvio blisko prijateljstvo).

Do sredine 1960ih godina Dvornik je nastupao uglavnom u komedijama, a od 1966. godine počinje se s velikim uspjehom pojavljivati i u filmovima s tematikom iz Narodnooslobodilačkog rata. Za uloge u filmovima Most (Hajrudin Krvavac, 1969.) i Kad čuješ zvona (Antun Vrdoljak, 1969.) nagrađen je Zlatnom arenom na festivalu u Puli. Za ulogu u ratnom filmu U gori raste zelen bor (Antun Vrdoljak, 1971.) i za ulogu šofera-zavodnika u Opkladi (Zdravko Randić, 1971.) osvojio je Srebrnu arenu. Nastupio je u više od 40 dugometražnih igranih filmova (nerijetko je nastupao i u kratkometražnim), u mnogim televizijskim dramama i u više televizijskih serija.

Zenit popularnosti Borisa Dvornika je došao 1970ih ulogom Roka Prča u kultnoj seriji "Naše malo misto", a potom i ulogom brijača u seriji "Velo misto". Nakon što je stekao status jednog od napriznatijih glumaca bivše Jugoslavije, Boris Dvornik uglavnom je radio u Hrvatskom narodnom kazalištu u svom rodnom Splitu.

Velimir Bata Živojinović i Dvornik su se 1991. godine odrekli jedan drugoga u nizu otvorenih pisama, u gesti koja je bila viđena kao simbol raspada SFRJ. 2004. godine objavljeno je da su se njih dvojica pokušala pomiriti, a javno pomirenje bilo je 2006. godine putem video linka između Splita i Beograda. Živojinović je izjavio da "poslednjih godina nije bilo mržnje između nas", a Dvornik se nadovezao da je to bio "samo nesporazum".

Tokom godina Boris Dvornik je razvio blisko prijateljstvo s Antunom Vrdoljakom. On ga je nagovorio na učestvovanje u politici, te je na izborima 1992. godine kao kandidat Hrvatske demokratske zajednice izabran u Hrvatski sabor, iz kojeg se uskoro povukao.

Posljednjih godina Dvornikova karijera patila je od posljedica moždanog udara i njegovog alkoholizma, koji se manifestirao u nizu incidenata, od kojih je najpoznatiji napad na promatračicu GONG-a na hrvatskim predsjedničkim izborima 2005. godine.

Umro je 24. marta 2008. od moždanog udara.

 Uloge u televizijskim serijama

    * "Ponos Ratkajevih" kao Branko (2008.)
    * "Viza za budućnost" kao Vinko Uskok (2002.)
    * "Bolji život" kao Lujo Kukšić (1987.)-(1991.)
    * "Neuništivi" (1990.)
    * "Zagrljaj" (1988.)
    * "Putovanje u Vučjak" kao Dula Boroš (1986.)
    * "Hokejaši" kao Roko Prč (1986.)
    * "Velo misto" kao Meštar (1981.)
    * "Užička Republika" (1976.)
    * "Čovik i po" kao Vice (1974.)
    * "Kapelski kresovi" kao Dimnjačar (1974.)
    * "Ča smo na ovom svitu" (1973.)
    * "Obraz uz obraz" kao Boris (1973.)
    * "Naše malo misto" kao Roko Prč (1970.)-(1971.)
    * "Letovi koji se pamte" kao doktor (1967.)

Filmske uloge

    * Balada o Šarku (2005.)
    * Duga mračna noć kao Luka Kolar (2004.)
    * Doktor ludosti kao prolaznik (2003.)
    * Posljednja volja kao Jure (2001.)
    * Transatlantik (1998.)
    * Kanjon opasnih igara kao Frane (1998.)
    * Nausikaja (1996.)
    * Tajna starog mlina (1991.)
    * Karneval, anđeo i prah (1990.)
    * Špijun na štiklama kao Božur (1988.)
    * Tesna koža 2 kao Vujo (1987.)
    * Marjuča ili smrt (1987.)
    * Tempi di Guerra (1987.)
    * Od petka do petka (1985.)
    * Horvatov izbor (1985.)
    * Tajna starog tavana kao Šime (1984.)
    * Pismo-Glava kao Bajin brat (1983.)
    * Servantes iz Malog Mista kao Roko Prč (1982.)
    * Moj tata na određeno vrijeme kao Bora (1982.)
    * Kiklop (1982.)
    * Vreme, vodi kao Žika (1980.)
    * Povratak kao barba Frane (1979.)
    * Roko i Cicibela kao Roko (1978.)
    * Vučari Donje i Gornje Polače (1978.)
    * Okupacija u 26 slika kao Vlaho (1978.)
    * Letači velikog neba (1977.)
    * Hajdučka vremena kao Dane Desnica (1977.)
    * Hitler iz našeg sokaka kao Marko (1975.)
    * Crveni udar kao kapetan avijacije (1974.)
    * Derviš i smrt kao Hasan Dželavdžija (1974.)
    * Nož (1974.)
    * Trag (1974.)
    * Sutjeska (1973.)
    * Živjeti od ljubavi kao Medan (1973.)
    * Tragovi crne djevojke (1972.)
    * Predgrađe (1972.)
    * Lov na jelene kao Željo (1972.)
    * U gori raste zelen bor kao Dikan (1971.)
    * Opklada (1971.)
    * Družba Pere Kvržice kao Jozo (1971.)
    * Bablje leto(1970.)
    * Život je masovna pojava (1970.)
    * Ljubav i poneka psovka kao Mate Pivac (1969.)
    * Bitka na Neretvi kao Stipe (1969.)
    * Događaj kao lugar (1969.)
    * Most kao Giuseppe Cavatoni (1969.)
    * Kad čuješ zvona (1969.)
    * Kaja, ubit ću te! (1967.)
    * Winnetou: Oluja na granici (1966.)
    * Konjuh planinom (1966.)
    * Čovik od svita (1965.)
    * Čovik nije tica (1965.)
    * Među jastrebovima kao Fred (1964.)
    * Lito vilovito (1964.)
    * Svanuće (1964.)
    * Licem u lice kao Andrija Mačkić (1963.)
    * Radopolje (1963.)
    * Dvostruki obruč kao Krile (1963.)
    * Zemljaci (1963.)
    * Da li je umro dobar čovjek? kao Miki (1962.)
    * Medaljon sa tri srca (1962.)
    * Prekobrojna (1962.)
    * Sjenka slave (1962.)
    * Martin u oblacima kao Martin Barić (1961.)
    * Deveti krug kao Ivo Vojnović (1960.)

(wikipedia)

Van mreže mrki

  • Cruiserweight Member
  • *****
  • Poruke: 816
Odg: SEĆANJE NA VELIKANE
« Odgovor #14 poslato: Jun 25, 2008, 01:54:39 posle podne »
neka mu je laka zemlja..nisam znao da je umro...još jedna legenda
PAMETAN ČOVEK UČI I ZABORAVLJA,INTELIGENTAN SE PODSEĆA A GLUP ZNA SVE...