April 24, 2024, 09:28:11 posle podne
Dobrodošli, Gost. Molim vas prijavite se ili se registrujte. Da niste izgubili svoj aktivacioni mejl?
419.097 poruka u 18.751 tema - 20.949 članova - Poslednji član: JankoStev
X3MShop banner

Autor Tema: MR. Olympia 1965. - 2000.  (Pročitano 5508 puta)

Van mreže Dalibor

  • Lightweight Member
  • ***
  • Poruke: 282
    • www.myspace.com/daliborzulejhic
MR. Olympia 1965. - 2000.
« poslato: Septembar 03, 2006, 11:22:59 posle podne »
POVIJEST NAJPRESTIŽNIJEG PROFESIONALNOG BODYBUILDING NATJECANJA “MR. OLYMPIA”


Sve je započelo 18. rujna 1965. godine. Nestrpljiva publika u dvorani glazbene akademije u Brooklynu se jedva suzdržavala, sjedeći na rubovima svojih stolica, pljeskajući, udarajući nogama o tlo i vikajući koliko god su im to dopuštali pluća i glasnice, u očekivanju superzvijezde iz Californie sa rukama toliko velikim da je teško bilo i za povjerovat. Čovjek kojeg su čekali je legendarni Larry Scott, a razlog zbog kojeg su čekali Scotta i ostale bodybuildere je bilo prvo ikad do tada održano Joe Weiderovo natjecanje pod nazivom Mr. Olympia.
Larry Scott je bio zvijezda bodybuildinga šezdesetih godina 20. stoljeća. Nije postojalo natjecanje koje nije osvojio. Još prije Olympie je pobijedio na Mr. America, Mr. World i Mr. Universe; više nije imao mnogo toga za dokazati. Zaključio je da je vrijeme da se povuče iz bodybuildinga i zaradi novac za život. Joe Weider je znao da bi Larry Scotta trebao zadržati u bodybuildingu. Zaključio je da je nužno proširiti bodybuilding kao sport na šire razmjere. Iz tih razloga je organizirao Mr. Olympiu kako bi zadržao sve velike pobjednike Mr. Universe natjecanja i pružio im priliku da zarade novac natjecajući se. Joe je uvidio da je za jedan sport nužno da bi se održao u budućnosti to da putem toga sporta natjecatelji mogu zaraditi dovoljnu količinu novca za normalan život.

Larry Scott je osvojio Mr. Olympiu te vruče rujanske 1965. godine i obranio je naslov godinu dana kasnije. Međutim, 1967. se povukao sa scene i prepustio borbu za krunu.

 1967. godine Sergio Oliva (znan kao “Mit”) je pobijedio na trećem Mr. Olympia natjecanju. Gledatelji su se čudili njegovom izgledu i pitali se koliko još može napredovati. Ali iduće godine je bio još bolji. Toliko je dobro izgledao da je te 1968. godine bez ikakvih problema obranio titulu. Da li je za Olivu postojao još ikakav izazov u bodybuildingu? Odgovor je; da postojao je.
Najveći izazov za Sergia Olivu je bio susret na sceni Mr. Olympie 1969. godine sa tada mladim Austrijancem Arnoldom Schwarzenegerrom. U gustoj i do kraja neizvjesnoj borbi Sergio je po treći put bio na krovu bodybuilding sporta. Ponovno je osvojio Olympiu, ali je Arnold obećao da ga Sergio Oliva više nikada neće pobijediti.

Obojica su u idućoj godini naporno trenirali; možda kao nikad do tada. U rujnu 1970. godine je održano natjecanje. Arnold je po prvi put odnio titulu, pobijedivši Sergia. Smatrao je da će postati treći čovjek u povijesti koji će obraniti naslov Mr. Olympie (prva dvojica su bili Larry Scott i Sergio Oliva) i da će dok god se ne povuče ostati neporažen. Bio je u pravu.
Schwarzenegger je uvjerljivo obranio titulu 1971. godine. Prvi put je tada natjecanje održano izvan New Yorka i to u Parizu. Istovremeno je održano i Universe natjecanje u organizaciji NABBA federacije u Londonu. Mnogi tadašnji bodybuilderi su nastupili na tom natjecanju, izbjegavajući pri tom Mr. Olympiu, nastojeći se ne susresti s Arnoldom na sceni jer su znali da su u usporedbi s njim preslabi i da nemaju baš velikih šansi za osvajanje titule.
1972. godine Mr. Olympia je održana u Essenu, Njemačka, gdje su se ponovno susrela dva majstora svoga vremena; Arnold Schwarzenegger i Sergio Oliva. To je možda bila i najveća “bitka” u povijesti bodybuildinga. Ljudi i danas, trideset godina kasnije, diskutiraju tko je zapravo bio bolji od njih dvojice, tko je trebao
pobijediti. Mišljenja se razilaze, ali odluku su donijeli sedam sudaca od kojih su četiri proglasili Arnolda pobjednikom što je bilo dovoljno da austrijski heroj postane još jednom pobjednik i nositelj prestižne titule.
1973. godine organizacija natjecanja je ponovno pripala New Yorku. Pobjednik je još jednom bio Arnold ispred Franca Columba i Serga Nubreta. Mnogi su smatrali da je Schwarzenegger lako došao do svog četvrtog naslova. Međutim, čekao ga je veliki izazov – pojavljivanje Lou Ferrigna na profesionalnoj sceni. Sa 121.5 kilograma i oko 2 metra visine Lou je bio najveći i najmasivniji natjecatelj s kojim se Arnold ikada susreo.
1974. godine natjecanje je održano u Madison Square Gardenu u New Yorku. Schwarzenegger je još jednom bio dominantan i osvojio titulu Mr. Olympie peti put zaredom. Međutim, počelo se govoriti kako Arnold razmišlja o povlačenju iz bodybuildinga.
1975. godine Mr. Olympia je održana u Južnoj Africi. Taj nastup je zabilježen i na filmu pod nazivom “Pumping Iron”. Mnogi su smatrali da je to bio i jedini razlog zbog kojeg je Arnold Schwarzenegger te godine nastupio na natjecanju kako bi trajno ostao zapečaćen u povijesti bodybuildinga. Bez problema je odnio još jednom titulu i odmah najavio svoj odlazak iz sporta.

1976. godine natjecanje se održalo u Columbusu, Ohio. Franco Columbu je napokon pobijedio, nakon pet pokušaja, ispred Frank Zanea. Međutim, uistinu su odlučivali najsitniji detalji. Nakon natjecanja Columbu je najavio svoj odlazak dok se Frank Zane odmah počeo spremati za iduću godinu, za iduće natjecanje. 1977. godina je bila godina Franka Zanea. Došao je na natjecanje, koje je još jednom bilo održano u Columbusu, izdefiniran i dovoljno masivan. Smatrao je da ga nitko ne može pobijediti. Bio je u pravu.
1978. godina je zapravo bila kopija prethodne godine. Isto mjesto održavanja natjecanja, isti pobjednik. Frank je dokazao da pobjednik Olympie ne mora biti toliko masivan koliko je potrebna proporcionalnost, skladnost i kvaliteta mišića. 1979. godine Zane je osvojio titulu treći put zaredom. Da li mu je izazov bio oboriti Arnoldov rekord od šest titula u nizu? Izgledao je nepobjediv. Međutim, došla je i ta očekivana 1980. godina.
Te 1980. godine Mr. Olympia je održana u Australiji. Bila je to godina povratka živuće legende, godina kada se na natjecanje još jednom, nakon pet godina, pojavio austrijski šampion Arnold Schwarzenegger. Prije natjecanja su mnogi bodybuilderi vidjeli Arnolda kako trenira, ali su smatrali da se to priprema za snimanje svog novog filma. Kada je naručio avionsku kartu za Australiju mnogi su smatrali da odlazi tamo kao televizijski komentator. Čak i kad su ga vidjeli na natjecanju smatrali su da je tu samo u ulozi IFBB promotora. Tek kada je dobio natjecateljski broj i kada je prozvan na natjecanju, shvatili su da Arnold nije došao u Australiju samo u ulozi promatrača. Shvatili su da je odlučio još jednom popeti se na vrh bodybuilding piramide. I uspio je. Po sedmi put je pobijedio na natjecanju Mr. Olympia, ali do danas nikome nije jasno zašto se te 1980. godine pojavio još jednom na sceni. Koji su bili njegovi razlozi?
1981. godine Franco Columbu se vratio na natjecanje i odnio titulu u tijesnoj borbi. Te godine je Mr. Olympia održana još jednom u Columbusu.

1982. godine takmičenje je po prvi put održano u Londonu, glavnom gradu Engleske. Prvi put je pobjednik postao Chris Dickerson nakon što je prethodne dvije godine zauzeo druga mjesta. Nakon te pobjede se povukao.

Natjecanje je 1983. godine ponovno održano u Njemačkoj, ali ovaj put u Munchenu. Pobjedu je odnio “Lav iz Libanona”, Samir Bannout ispred Mohammed Makkawya iz Egipta i Lee Haney iz SAD-a koji je sve ugodno iznenadio.

1984. godine Mr. Olympia je još jednom održana u New Yorku pred taka rekordnim brojem posjetitelja (5000) i rekordnim nagradnim fondom od 100 000 dolara. Pobjednik je postao po prvi put Lee Haney koji je težio 112 kilograma. Bio je masivan i istovremeno jako dobro izdefiniran. Jednostavno je bio nepobjediv.
1985. godine natjecanje je održano u Belgiji. Haney je ponovno bio dominantan u borbi s Alber Becklesom i Rich Gaspariem. Ostvario je svoju drugu titulu i iako je još bio daleko od Arnoldovog rekorda od šest pobjeda u nizu, svi su znali, da ako i idućih godina ostane u istoj ili boljoj formi, da je rekord ugrožen.
1986. godine je Haney ostvario svoju treću pobjedu na natjecanju koje je održano u Columbusu. Bilo je mnogo istomišljenika koji su smatrali da je Lee Haney do tada bio najveći bodybuilder, bolji čak i od Schwarzeneggera.
1987. godine takmičenje je po prvi put održano u Švedskoj. Međutim, što se tiče prvog mjesta nije bilo nikakvih promjena u odnosu na prethodne tri godine. Haney je bio za klasu ispred ostalih i svi su znali da mu je cilj bio rušenje Arnoldovog rekorda.
Los Angeles je ugostio najbolje bodybuildere svijeta 1988. godine. 6000 posjetitelja koji su ispunili sveučilišni amfiteatar su željeli vidjeti može li Lee Haney nastaviti svoju dominaciju i na korak doći do Arnoldovog rekorda.
Najveći dio nagradnog fonda od 150 000 dolara je ponovno pripao, sada već peterostrukom pobjedniku, Lee Haneyu. Treći put zaredom drugo mjesto je osvojio Rich Gaspari.
Iduće natjecanje Mr. Olympia je održano 1989. godine u Riminiu, Italia, na prekrasnoj Jadranskoj obali. Haney je uspio sustići Arnoldov rekord. Ostvario je šestu pobjedu u nizu ispred Vince Taylora i Lee Labrade. Međutim, mnogi su tada posumnjali u njegovu pobjedu i dominaciju smatrajući da je imao mnogo sreće i naklonosti kod sudaca. Ali kako bilo, izjednačio se s Arnoldovim rekordom. 1990. godine 4400 ljudi sakupljenih u narodnom kazalištu u Chicagu, gdje je održano dvadesetšesto Mr. Olympia natjecanje, je očekivalo od Lee Haneya novu titulu koja bi mu bila sedma u nizu čime bi definitivno oborio Schwarzeneggerov rekord i trajno ušao u povijest bodybuildinga. I uspio je, odnio je titulu ispred Lee Labrade i Shawn Raya.
Orlando na Floridi je bilo mjesto održavanja Mr. Olympia natjecanja 1991. godine na kojem je još jednom, osmi put u nizu, naslov osvojio Lee Haney ispred Britanca Dorian Yatesa, zvanog “Zvijer” koji je bio iste visine i slične težine kao Haney. Međutim, u tijesnoj borbi Haney je postao još jednom kralj.  
1992. godine natjecanje je održano u Helsinkiju, Finska. Nažalost bez Lee Haneya koji se nakon osam titula u nizu povukao sa scene. Borba za krunu se vodila između državnog prvaka SAD-a Kevin Levronea i prošlogodišnjeg viceprvaka Olympie Dorian Yatesa. U neizvjesnoj završnici pobjedu je odnio Dorian koji je tako postao novi vladar bodybuildinga, ali ne samo te godine.

U Atlanti 1993. godine ništa i nitko nije uspio zaustaviti Doriana Yatesa u obrani naslova. Sa rekordnih 116 kilograma bio je nepobjediv. Čak ga je i Flex Wheeler, viceprvak te godine, nazvao “nedodirljivi”.
U 1994. godini Dorian Yates se nekoliko puta ozlijedio (šaka, biceps). Međutim, ni to ga nije zaustavilo u njegovom nastojanju da treći put osvoji statuu koja pripada pobjedniku Mr. Olympie. Počelo se pričati o njegovoj nepobjedivosti. 1995. godine Dorian je još jednom bio najbolji. Osvojio je titulu ispred Kevin Levronea i 121.5 kilograma teškog Nasser El Sonbatiya.
1996. godine, nakon što je prethodne tri godine natjecanje održano u Atlanti, Mr. Olympia je organizirana u vjetrovitom Chicagu. Dorian, koje se pojavio u najboljoj formi do tada, proporcionalan, masivan i definiran, još je jednom bio dominantan i osvojio prvo mjesto ispred Shawna Raya i Kevin Levronea. To je bila peta Britančeva pobjeda u nizu.
1997. godine tridesettreće natjecanje je održano na Long Beachu sa rekordnim nagradnim fondom od 285 000 dolara od čega je 110 000 pripalo pobjedniku. Bodybuilderi su napokon bili priznati kao profesionalni sportaši koji sportom zarađuju za život. Dorian Yates se ponovno pojavio u izvanrednoj formi. Međutim, i Dorianova konkurencija je bila izvanredna, poglavito Nasser El Sonbaty. Usprkos tome, Britanac je osvojio šestu titulu zaredom. Može li srušiti Haney-ev rekord od osam titula u nizu. Međutim, rijetki su bili koji su znali da je Yates pretrpio ozljedu tricepsa ruke pet mjeseci prije natjecanja. Kao veliki šampion nije to spominjao. Međutim, nakon natjecanja nužna je bila operacija koja mu je onemogućila nastup na idućem natjecanju 1998. godine.

1998. godine Mr. Olympia je održana u Madison Square Gardenu u New Yorku. Novi pobjednik, Ronnie Coleman, je odnio, osim titule Mr. Olympie, naslov “najboljeg bodybuildera svijeta”. Međutim, koliko je taj naslov realan kada na natjecanju nije nastupio Dorian Yates?

1999. godine Mr. Olympia je održana u Las Vegasu. Bio je to najspektakularniji nastup do tada Pred prepunim tribinama naslov je obranio Ronnie Coleman.

2000. godine natjecanje je još jednom održano u Las Vegasu. Isto mjesto radnje, isti pobjednik. Ronnie Coleman je odnio titulu ispred Kevin Levronea i Flex Wheelera. Dobili smo novog kralja bodybuildinga! Ronnie Coleman je sve do 2005. osvajao titulu. Da li će i ove godine ostati neporažen?

Van mreže KasperskY

  • Light Heavyweight Member
  • ****
  • Poruke: 590
Re: MR. Olympia 1965. - 2000.
« Odgovor #1 poslato: Septembar 04, 2006, 12:36:44 pre podne »
Dalibore zaista nemam komentara za ovaj post! U sve ovo si ulozio ocigledno jako puno vremena! 8O Svaka cast!
Ovo stvarno vredi imati na forumu! :wink:

Van mreže Pedja_Petrovic

  • Admin
  • Super-heavyweight Member
  • ********
  • Poruke: 45.306
  • THE GENERAL OF ARMY
    • Ogistra Suplement Shop
Re: MR. Olympia 1965. - 2000.
« Odgovor #2 poslato: Septembar 04, 2006, 04:35:59 pre podne »
neverovatno......ali neverovatno...

svaka cast..i hvala dalibore

Van mreže MaliSima

  • Lightweight Member
  • ***
  • Poruke: 281
Re: MR. Olympia 1965. - 2000.
« Odgovor #3 poslato: Septembar 04, 2006, 07:29:50 pre podne »
bravo
PS. bez potpisa:)

Van mreže sasacg

  • Admin
  • Super-heavyweight Member
  • ********
  • Poruke: 9.809
  • Get up you son of a bitch,'cause Mickey loves you!
    • http://www.realx3mforum.com
Re: MR. Olympia 1965. - 2000.
« Odgovor #4 poslato: Septembar 04, 2006, 11:40:36 pre podne »
Ovo je fenomenalno!!!!
"You'll be able to spit nails. You're gonna eat lightening and you're gonna crap thunder, you're gonna become a very dangerous person"

HASTA LA VICTORIA SIEMPRE !!!